Rodić sucks !!!

 

AAAaaarrghhh kako ga samo mrzim!!! Jadni I bedni!

Mrzim I ostale markete ali Rodić je najjadniji od svih. Mrzim da idem tamo, izbegavam ih al moram. Moram bre, jedini su tu na dohvat ruke, a kad uđem iznerviram se.

Mrzim ih iz dosta razloga. Krenimo redom.

Najveći razlog mog preziranja je taj što nemaju ništa, I što je kod njih sve vruće! Klime nemaju uopšte, a frižideri su tu samo za ukras, kao police za mlečne proizvode, vodu I sokove. Možete misliti koliki im je rok trajanja ili koliko je paradajz svež. Dođeš da kupiš nešto ladno da popiješ, osvežiš se, kad ono svo piće stoji na rafovima, vrelo od sunca. U frižideru možeš jedino naći Coca Colu od 2 l. Od malih flašica možeš da se oprostiš, ili ladne vode. Tako iznervirana izađem I kupim u trafici pored, po naravno mnogo većoj ceni, al barem pijem ohlađeno I sa užitkom.

Drugo, neljubaznost I sve što rade rade preko ... one stvari. Bolje da ne pitaš za pomoć ili savet. A stalno stoje pored tebe i prate te. Ne mogu ni čokoladicu da izaberem, neprijatno mi je da stojim i biram a oni cupkaju pored mene. Tako da ostanem uskraćena i za to. Jbt pa neću da ti ukradem! Ugradi kamere pa me gledaj. Jednom ti ja uzmem dvd, neki film od 99 dinara, stanem na kasu, reko ajd da otvorim da pogledam disk, kad ono dole sve ogreban. Kažem kasirki, i pitam da zamenim, gleda ona i buni se, zove koleginicu, ona ne čuje, viče nezadovoljno, ova prođe, čuje je i nezadovoljno dobacuje „neka menja sama ako joj ne valja, šta me briga“, odlazim ja da zamenim, i kao da se napravim fina kažem ovoj na kasi da sam zamenila i da je sada sve ok, a ona meni „ko ti zamenio? Si prijavila nekome? Kako si mogla sama?“. Stanem i pitam se da li su normalni, izlazim uznemirena, sa namerom da više nikada ne uđem.

Dalje...odem da kupim picu i pošto nisam imala ništa sitno odem u Rodić prvo za čokoladno mleko kako bi rasitnila pare. Trebalo mi je samo 30 dinara sitno, a ona krava na kasi nije htela da mi da, kaže nema ona sa čim da radi. A ja samo zbog toga i kupila mleko. Imala je, videla sam. Trebala sam da natempiram cenu kupovanja kod njih da bi mi vratila željeni kusur.

I oni redovno mogu da mi uzmu dinar, dva, a ja njima nikada ne mogu da ostanem dužna! Redovno. Ja bre nisam takva, radim isto sa ljudima, a uvek im vraćam više, zaokružim tako da oni meni „duguju“, a ne ja njima. U izuzetnim slučajevima, baš kad stvarno nemam i tada im kažem da nemam dinar da im vratim, a oni se smeju i kazu u redu je :) Nekada mi se ne daje sve sitno, jer posle ja nemam sa čim da radim, pa im oprostim 5, 10 dinara.

U Maxiju mi pre neki dan, zato što ja nisam imala 2 dinara sitno, uzeli 3 din više. Jel to fer? Umesto da zaokruže na 20, oni zaokruže na 25. Smešno možda, ali dinar po dinar, po 2, 3 od svake mušterije, svakog dana, u velikim marketima, znate li koliko je to. Nerviraju me, bar da su ljubazne pa da im sam ostaviš.

Eee, jedna radosna vest! Još ovaj tekst nisam ni objavila, a Rodić se izgleda zatvara. Jupi! Ne radi već nedelju dana, kao popis, a prazan je. Fala Bogu, valjda će da ga uzme neki ozbiljan market i otvori nešto kvalitetno. Pričaju da će da odpuste sve stare radnike, matore babe i veštice i zaposle mladu piletinu :)) mmm...ako i treba!

Sad je haos u Maxiju, jer ne radi Rodić i tako. Tamo i pre bio haos na kasi, a sad je... 


Smederevo shit #1

 

Eto mene opet. Rešila sam da ponovo pišem. Imam dosta tema, ali nikako ne stižem. Ogovaraću svoj grad. To zaslužuje. Ništa ne pruža, traži mnogo. Sve više me nervira.

Nervira me to što nemam gde da vozim rolere, bicikl. Što nemam gde kvalitetno da provedem veče. Što nemamo dobar bioskop, pozorište. Što grad obiđem za pola sata. Jedina mesta za šetnju su kej, pored Dunava i Tvrđava. Tvrđava samo danju, jer se ne usuđujem kada padne mrak tamo da odem. I usred belog dana se dešavaju sranja, a kamoli noću. Ko zna kakvih karakondžula i babaroga tamo ima. Deca nemaju gde da se igraju, iza zgrade neki budža gradi već par godina zamak, diskoteku...hmm ko bi ga znao šta će tu biti. Važno da je ogradio svoju teritoriju, koja je inače bila opštinska.

Na parkingu haos. Tu živim i svaki put treba da strahujem da li će biti mesta, gde ću se parkirati, koliko ranije da dođem od drugarice, kako ne bih zakasnila na posao, a i kada ima mesta neka budala se parkira tako da zauzme dva. Preko vikenda da ne pominjem, bolje da nigde ne izlaziš kolima, em što zauzmu parking mesta, em se parkiraju usred šetališta. A meni lepe kaznu što se parkiram “na zelenoj površini”, 200 m od moje zgrade, jer je jedino tu bilo 1 mesto, a nigde zelenilo. Danubius ima dole u podrumu, oooogromnu garažu, koja je zatvorena od izgradnje tržnog centra. Tu se samo parkiraju vlasnici. Vlasnici garaže, bar da daju i vlasnicima lokala bilo bi dobro, al jook. Zato oni zauzimaju stanarima mesta.

Bedno. U ovom gradu se moraš boriti za opstanak! Moraš se boriti da preživiš. Mi obični ljudi smo niko i ništa, lešinari.

Volim da vozim rolere, ali ih ne vozim godinama, jer nemam gde. Odlučila sam da se opet aktiviram i provozam svakog dana po pola sata, sat. I već sam upropastila točkiće. :( Na fontani je odvratno, ako želiš dobro da se istruckaš obiđi krug. Nekako jedva odem do keja, jer nema nijedan put ravan za točkiće, jedino da vozim kolovozom, a kada vozim svi trube i psuju. Ne bi me čudilo da me neko pokosi jednog dana. E kada dođem do staze na keju udarim šprint koliko mogu, uđem na jedan teren, ako nema nikoga, obrnem 5-6 kruga, sednem odmorim, pa opet stazom. U celom Smederevu jedino tu može da se vozi. A i tu ima blata, kamenčića, zemlje, od ovih kiša. Ima dosta ljudi kada je toplo, jer je to jedno od par šetališta u našem gradu, tako da je i to malo problem za neometanu vožnju. Pored svih ovih poteškoća, i nerviranja, vozim se i dalje svakoga dana, jer to volim, to me ispunjava. A šta bih dala za jednu duguuuuu ravnu stazu...ehh...

I posle neko neka mi kaže da ne voli Beograd. Jedva čekam da odem i provozam se na Adi, kao sav normalan svet. Odgledam dobar film, u dobrom bioskopu, kao sav normalan svet. Radim za platu koju sazlužujem, kao svi srećnici. Nađem odgovarajuću garderobu, prodavnice, markete. Prošetam na različitim mestima, parkovima, upoznam nove krajeve, ljude, ...kao sav normalan svet.

Šta mi pruža Smederevo? Jedino vredno što ima ovde je Tvrđava. To je jedini kvalitet i ono što obavezno treba posetiti svaki turista. Ali šta on može da pruži svojim stanovnicima? Borbu!

 


JibJab

 

http://www.jibjab.com/

Ej drugari, imam još jedan fenomenalan sajt za vas. Da ne bude da samo reklamiram moje čestitke. :) Evo da se zabavite malo, nasmejete, našalite sa nekim, iznenadite.


Sve što vam je potrebno su glavice vaših najmilijih, i da izaberete neku od ponuđenih ideja. U ponuđenom programu isečete, podeseti, raširite, skupite...ma nije mnogo ni bitno, važna je zajebancija.
Nisam znala da mi čovek ovako dobro igra lakukaraču. :))
Neka moje probe, koje su me i te kako oduševile:

The Can-Can

http://www.jibjab.com/sendables/preview/nO40JPhGf4fJKKzghK4LH91C

La Cucaracha

http://www.jibjab.com/sendables/preview/uwPvj5KuugsIcmO88tXnj5pz


Snowball Fight

http://www.jibjab.com/sendables/preview/wCYcpeewx1CwzQrEKLlxeLfm

Can-Can

http://www.jibjab.com/sendables/preview/fFCP5Vitm92BaxfbiWxLdI96

Ajde sad svi na posao, pa da vidim šta ste napravili.

Mene je sajt oduševio. Hvala Mileni što mi je pokazala! 
Svaka čast JibJabU.