Moje srce , ptica divljine , našlo je svoje nebo u tvojim očima. One su kolevka jutra. One su carstvo zvezda. Moje su pesme potonule u dubine njihove. Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo bespuće. Pusti me samo da delim njegove oblake, da širim krila u sjaju njegovoga sunca. R. Tagore

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli, kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba, kao što je oblak uzdignut u svjetlosti; kad bi poput zidova što se ruše da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu, kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo, ostavljajući samo istinu svoje ljubavi, istinu samoga sebe, koje se ne zove slava, sreća ili ambicija, nego ljubav ili želja, ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao, onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, istinu svoje istinske ljubavi. Ne poznajem slobodu, osim slobode da budem zarobljen u nekome, čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja, zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, za koga sam danju i noću ono što želi, a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu, kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi, slobodno, sa slobodom ljubavi, jedinom slobodom koja me ushićuje, jedinom slobodom za koju umirem. Ti opravdavaš moje postojanje, Da te ne poznam ne bih živio, da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio. Luis Kernuda

Lezacemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pricati. Jako tiho i blisko. Dodirivacu te dok budes govorila. Njezno. Samo jagodicama prstiju. Ispitivacu njima tvoje lice. Usne. Ocne kapke. Vrhove usiju i onaj dio tacno iza njih. Na svakom dijelu tvog lica zadrzacu se citavu vjecnost da bih kasnije kad ne budes pored mene i kad zatvorim oci mogao tacno da te docaram. Vrat. Ramena. Prelazicu rukama preko cijelog tvog tela. Blago. Polako. Nevino. Decije. Ispitivacemo i otkrivati jedno drugo. Ljubicemo se samo vrhovima usana. Dacu ti svu njeznost ovog sveta. Dacu ti svu nevinost koju imam. I kad budem spustio ruku na tvoje grudi i kad ona klizne izmedju tvojih nogu, opet ce sve biti potpuno nevino. Otvaracu te kao najnezniji cvetic koji postoji. Ti i jesi cvet. Vreme ce stajati. Postojace samo njeznost. Bliskost. Toplina. Ispunjenost. Zatvoricu oci i tako zatvorenih ociju vidjecu te isto onako jasno kao da te gledam. Samo vrhovima prstiju. I pricaces mi sta zelis. Sta volis. Ko si. Gdje si. Zasto si. Govorices recima, pokretima, mirisima, slutnjama. Otkricu tada na tebi neki dio tvog tijela koji ce zauvjek ostati moj. Bez obzira na sve, nosicu ga u sebi i kad sjecanje na nas bude samo slatka izmaglica. Mozda ce to biti tvoj bok, mozda dio ledja, mozda dio butine. Ili sake, stopala. Ali taj dio ce uvek biti samo moj ma sa koliko muskaraca budes bila. I kad budes rjesila da odes iz mog zivota... Hrabrija, Jaca, Samouvjerenija, Neranjiva, Pomirena, Svoja, Slobodna, ... bicu srecan. Tebe vise niko nikad nece imati. Ja ne zelim da te imam. Ja hocu da ti se dam. I tada ces znati sta je ljubav. Shvatices da mogu da se vole samo oni koji su slobodni. Shvatit ces da nema ljubavi tamo gdje postoji zavisnost. I kad nekom budes rekla da ga volis, govorices mu to puna i jaka (autor nepoznat)