O LJUBAVI, o luda munjo grimizne prijetnje, posjećuješ me i uzlaziš svojim hladnim stubama dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama, blijedih zidova zatvorenog srca. Nitko neće znati da je jedino nježnost sagradila kristale tvrde poput gradova i da je krv otvarala tunele zlosretne, a da ne sruši zima njeno kraljevstvo. I zato ljubav, tvoja usta, koža i svjetlo i tvoje boli bijahu nasljedstvo života, sveti darovi kiše i prirode koja prima i uzdiže trudnoću sjemena, tajnu oluju vina u podrumima, bljesak žita u tlu. Bodler